Investicijski fondovi
Investicijski fond oblik je zajedničkog ulaganja. Prilikom kupnje udjela u nekom investicijskom fondu postajete suvlasnici s drugim ulagateljima koji su također kupili udjel u tom fondu. Novac prikupljen na takav način društvo koje upravlja fondom ulaže u skladu s unaprijed određenom strategijom ulaganja.
Vrste investicijskih fondova su:
- UCITS fond (engl. Undertaking for Collective Investment in Transferable Securities) otvoreni je investicijski fond s javnom ponudom. To znači da se novac prikuplja na temelju ponude otvorene za sve vas koji želite ulagati, bili vi mali ili profesionalni ulagatelji.
- Alternativni investicijski fond (AIF), osnovan sa svrhom prikupljanja novca od ulagatelja, prikuplja sredstva temeljem javne, ali i privatne ponude. Prikupljena novčana sredstva mogu se nakon toga uložiti u financijske instrumente, kao i kod UCITS fonda, ali se također može ulagati i u druge, nešto rizičnije vrste imovine. Dakle, AIF-ovima se nudi širi izbor imovine u koju se može ulagati.
UCITS fondovi namijenjeni su širokom krugu ulagatelja. Zakonom su u svrhu zaštite ulagatelja propisana dopuštena ulaganja UCITS fondova, kao i ograničenja ulaganja kako bi se ulagatelju koji nema posebna financijska i investicijska znanja pružila zaštita.
Skup imovine koju fond ima u svom vlasništvu naziva se portfelj, no vrijednost imovine koja se nalazi u portfelju nije konačno definirana, nego je naravno podložna promjenama uslijed raznih tržišnih kretanja. Kao posljedica tih promjena mijenja se i cijena vašeg udjela u fondu. Kako bi se olakšalo praćenje cijene udjela u UCITS fondu, društvo za upravljanje dužno je objavljivati cijene udjela u elektroničkom obliku na svojim internetskim stranicama na dnevnoj razini jer cijena udjela u UCITS fondu treba biti izračunana za svaki radni dan.
Osim toga, društvo za upravljanje dužno je također objavljivati i mjesečni izvještaj o poslovanju fonda u elektroničkom obliku na svojim internetskim stranicama. Na taj se način možete informirati i pratiti što se događa s vašim uloženim sredstvima. Zarada koju ste ostvarili razlika je između cijene po kojoj ste prodali udjel fonda i one po kojoj ste ga kupili. Spomenuta razlika može biti i negativna, odnosno ulaganjem u fond možete ostvariti gubitak. Naime, potencijalno je moguće izgubiti i značajan dio iznosa uloženog u fond. Još jedanput naglašavamo i da će rezultat vašeg ulaganja biti umanjen za ulazne odnosno izlazne naknade ako one postoje.
Rizik je prema definiciji vjerojatnost nastanka događaja koji će imati negativne posljedice, odnosno, u ovom kontekstu, potencijalni negativan efekt na vrijednost imovine. No taj je pojam s druge strane nerijetko povezan s profitom te stoga preuzimanje većeg rizika može donijeti veći profit, ali, kao što smo već rekli, i veću mogućnost gubitka uloženih sredstava.
Izreka „ne stavljajte sva jaja u istu košaru“ predstavlja dobro načelo ulaganja. Diversifikacija ulaganja (ulaganjem u različite vrste financijskih instrumenata ili dionice iz različitih zemljopisnih regija, gospodarskih sektora, različitih veličina tvrtki i dr. ako je riječ isključivo o dionicama) važna je kako bi se smanjio rizik ulaganja.
Budući da su UCITS fondovi namijenjeni širokom krugu ulagatelja, a posluje se prema načelima razdiobe rizika, zakonom su s ciljem zaštite ulagatelja propisana dopuštena ulaganja, kao i ograničenja ulaganja.
Kako biste odlučili je li ulaganje u UCITS fondove primjereno i prikladno za vas, potrebno se prethodno informirati. Prospekt je temeljni dokument fonda i predstavlja poziv na kupnju udjela, a u njemu su navedene sve bitne karakteristike fonda. Stoga je važno pročitati ga prije donošenja odluke o ulaganju. Kako biste lakše donijeli ispravnu odluku, društvo je dužno osim prospekta sastaviti i učiniti dostupnim i ključne podatke za ulagatelje UCITS fonda (engl. Key Investor Information Document – KIID). Ključni podaci za ulagatelje UCITS fonda čine dokument koji bi se mogao smatrati osobnom iskaznicom fonda, a u njemu su na sažet i jednostavan način prikazani najvažniji podaci o fondu. Pravila fonda uređuju odnos između vas (ulagatelja) i društva za upravljanje fondom te vas i samog fonda. Pravila moraju sadržavati podatke o osnovnim pravima, obvezama i odgovornostima svih uključenih strana, kao i ostale zakonom propisane podatke.
Profil rizičnosti fonda usko je povezan s vašom sklonosti riziku: ako ste neskloni riziku, bit ćete skloniji i investicijskim fondovima koji ulažu u niskorizične financijske instrumente, poput novčanih i obvezničkih fondova. Sklonost riziku ukazuje na sposobnost ulagatelja da podnese gubitke ulaganja, no ono što treba napomenuti jest da nizak rizik u pravilu znači i niske prinose, dok prihvaćanje većeg rizika dovodi i do većih prinosa.
U razumijevanju rizičnosti fonda može vam pomoći i sintetički pokazatelj rizičnosti i uspješnosti (SRRI), koji su društva za upravljanje investicijskim fondovima dužna procijeniti i objavljivati za sve svoje UCITS fondove. SRRI kreće se na skali od 1 do 7; razina 1 predstavlja nisku razinu rizika i potencijalno niže prinose, dok razina 7 predstavlja najvišu razinu rizika, ali i najveće potencijalne prinose.
Uz navedeni SRRI na stranicama društava za upravljanje investicijskim fondovima nalaze se i izvještaji o prinosu fonda, po čemu možete vidjeti uspješnost fonda kroz vrijeme. Međutim, treba naglasiti kako pozitivni povijesni prinosi ne znače nužno i buduće pozitivne prinose. Prinosi su najčešće iskazani na kvartalnoj, polugodišnjoj, godišnjoj, trogodišnjoj i petogodišnjoj razini, stoga prilikom usporedbe prinosa različitih fondova pazite da uspoređujete prinose koji odgovaraju jednakim vremenskim razdobljima.
AIF-ovi ulažu sredstva ulagatelja u kompleksne i visokorizične vrijednosne papire, zbog čega su oni namijenjeni profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima. Profesionalni ulagatelji su, primjerice, financijske institucije poput banaka, društava za osiguranje, investicijskih fondova, društava za upravljanje investicijskim fondovima i sličnih, dok su kvalificirani ulagatelji zapravo mali ulagatelji koji moraju posjedovati dovoljno iskustva i stručnog znanja kako bi bili sposobni razumjeti rizike ulaganja u AIF. AIF-ovi imaju pravila fonda (dokument kojim se uređuju sve karakteristike, prava te obveze fonda i ulagatelja), a prospekt imaju samo određene vrste AIF-ova.
Neovisno o tome je li AIF s privatnom ili javnom ponudom, on može biti otvoren ili zatvoren. Otvoreni AIF-ovi osnovani u Hrvatskoj nemaju pravnu osobnost, dok zatvoreni imaju (osnovani su kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću). Udjeli otvorenog AIF-a i udjeli zatvorenog AIF-a osnovanog u obliku dioničkog društva mogu se nuditi javnom ili privatnom ponudom.
Udjeli zatvorenog AIF-a osnovanog u obliku društva s ograničenom odgovornošću mogu se nuditi samo privatnom ponudom, dakle nisu poput UCITS fondova otvoreni za ulaganje široj javnosti, već samo kvalificiranim ili profesionalnim ulagateljima.
Otvoreni AIF s javnom ponudom prema određenim je značajkama sličan UCITS fondu. U kontekstu dokumenata koje je potrebno objavljivati, promidžbe, učestalosti izračuna vrijednosti neto imovine i cijena udjela te osoba koje mogu u njega ulagati ne razlikuje se značajno od UCITS fonda. Ipak, za razliku od UCITS fonda, AIF-u s javnom ponudom dopušteno je ulaganje u određene vrste imovine u koje UCITS fondovi ne smiju ulagati i preuzimanje nešto većih rizika nego UCITS fondu.
Zatvoreni AIF može se osnovati u obliku dioničkog društva ili društva s ograničenom odgovornošću. Ako je osnovan kao dioničko društvo, može se nuditi i javnom i privatnom ponudom. Dionicama zatvorenog AIF-a može se trgovati na uređenom tržištu (burza) i njihova će cijena u tom slučaju ovisiti isključivo o ponudi i potražnji. Zatvoreni AIF može ulagati u različite vrste imovina i postoje značajno manja ograničenja ulaganja nego za UCITS fondove. Zatvoreni AIF s javnom ponudom može biti specijaliziran i za ulaganje u nekretnine (zemljišta, zgrade i društva povezana s ulaganjem u nekretnine).