Osiguranje

Osiguranje je gospodarska djelatnost kojom se zainteresiranim osobama pruža ekonomska zaštita od različitih rizika koji ugrožavaju njihov život, zdravlje ili imovinu.

Važno je zapamtiti! Svrha osiguranja nije zarada, već zaštita od posljedica budućih štetnih događaja.

Osiguranje dijelimo na ŽIVOTNO i NEŽIVOTNO.

 

Upozorenja
Pogledaj više
Provjerite svog pružatelja usluge
Pogledaj više
Edukativni materijali
Pogledaj više

Često postavljena pitanja

Ugovor o osiguranju je dvostrani pravni posao kojim se ugovaratelj osiguranja obvezuje platiti premiju osiguranja, a osiguratelj isplatiti osigurninu osiguraniku ili korisniku osiguranja, u slučaju nastanka osiguranog slučaja. Ugovor o osiguranju je sklopljen kada je ponuda o osiguranju prihvaćena i to ukoliko osiguratelj ne odbije pisanu ponudu osiguranja u roku od 8 dana otkad je ponuda prispjela osiguratelju (ili u kraćem roku ako ga je osiguratelj propisao), odnosno u roku 30 dana ako je potreban liječnički pregled.

Osiguratelj je o sklopljenom ugovoru o osiguranju obvezan ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja. Polica osiguranja je pisana isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju i sastavni je dio ugovora o osiguranju te mora sadržavati: ugovorne strane, osiguranu osobu odnosno osiguranu stvar ili drugi predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premiju ili doprinos (ulog), datum izdavanja police i potpise ugovornih strana.

Također, osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora o osiguranju i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti već nisu otisnuti na polici osiguranja.

U skladu s člancima 380. do 382. Zakona o osiguranju (*), prije sklapanja ugovora o osiguranju i za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju, osiguratelj je dužan ugovaratelju osiguranja predati pisanu obavijest koja mora sadržavati podatke propisane navedenim člancima, a njen tekst i sadržaj moraju biti sastavljeni na hrvatskom jeziku.

* Zakon o osiguranju (NN., br. 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22)

Kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom o osiguranju u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

Ukoliko je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom o osiguranju u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti kako njegov zahtjev nije osnovan. Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u prethodno navedenim rokovima, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos neospornog dijela svoje obveze na ime predujma.

U slučaju obveznih osiguranja u prometu, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva:

  • obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno
  • utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku od 60 dana. U slučaju nemogućnosti utvrđivanja konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos neospornog iznosa naknade štete kao predujam u gore navedenim rokovima propisanim Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.

Odredbe vezane uz mogućnosti raskida ugovora o osiguranju definirane su odredbama Zakona o obveznim odnosima (*) i uvjetima osiguranja konkretnog ugovora o osiguranju. Uvjeti osiguranja sastavni su dio police osiguranja, a distributer osiguranja ih je dužan uručiti ugovaratelju osiguranja prije sklapanja ugovora.

Opće odredbe koje se odnose na posljedice neplaćanja premije pri ugovoru o osiguranju propisane su člankom 937. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a člankom 969. istog Zakona propisane su posljedice neplaćanja premije pri ugovoru o osiguranju osoba (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja).

Više informacija o raskidu ugovora o osiguranju možete pronaći ovdje (link na brošuru).

Posljedice neplaćanja premije trebale bi biti navedene u pripadajućim uvjetima osiguranja, a ako nisu istaknute ili su u suprotnosti s navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima, primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima. Same odredbe vezane uz mogućnosti raskida ugovora o osiguranju također su definirane odredbama Zakona o obveznim odnosima i uvjetima ugovora o osiguranju.

* Zakon o obveznim odnosima (NN., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22 i 156/22)

U skladu s odredbama članka 978. Zakona o obveznim odnosima (*) na zahtjev ugovaratelja osiguranja života sklopljenog za cijeli život osiguranika, osiguratelj mu je dužan isplatiti otkupnu vrijednost police, ako su do tada plaćene barem tri godišnje premije. U ugovoru o osiguranju moraju biti navedeni uvjeti pod kojima ugovaratelj može zahtijevati isplatu njezine otkupne vrijednosti te način kako se ta vrijednost izračunava, u skladu s uvjetima osiguranja. Pravo zahtijevanja otkupa ne mogu ostvarivati vjerovnici ugovaratelja osiguranja ni korisnik osiguranja, ali će otkupna vrijednost biti isplaćena korisniku na njegov zahtjev, ako je određivanje korisnika neopozivo. Iznimno, otkup police može zahtijevati vjerovnik kome je polica predana u zalog, ako tražbina radi čijeg je osiguranja dan zalog ne bude namirena o dospjelosti.

U skladu s odredbom članka 380. stavka 5. točke 4. Zakona o osiguranju (**), društvo za osiguranje dužno je prije sklapanja ugovora o osiguranju života obavijestiti ugovaratelja osiguranja i o tablicama otkupne vrijednosti.

Otkupna vrijednost police životnog osiguranja smije biti manja od iznosa uplaćene premije. Visina otkupne vrijednosti police životnog osiguranja ovisi o broju godina u kojima je uplaćivana premija osiguranja. Naime, što je broj godina u kojima je uplaćivana premija osiguranja veći, to će i otkupna vrijednost police osiguranja biti veća.

* Zakon o obveznim odnosima (NN., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22 i 156/22)
** Zakon o osiguranju (NN., br. 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22)

Člankom 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (*) propisana je obveza odgovornog osiguratelja da u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrdi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostavi podnositelju zahtjeva:

  1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili
  2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva.

U slučaju neimovinske štete u postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka kojeg je osobno izabrala.

Osim navedenog, oštećena osoba ima pravo, kao zainteresirana osoba u skladu s člankom 378. Zakona o osiguranju (**), podnijeti prigovor društvu za osiguranje u izvansudskom postupku rješavanja sporova. Društvo za osiguranje dužno je pisano odgovoriti na prigovor u roku od 15 dana zaprimanja prigovora.

Obrazložena ponuda mora sadržavati:

  • dan primitka odštetnog zahtjeva i sadržaj pripadajuće dokumentacije,
  • izjavu osiguratelja da je utvrdio svoju obvezu za naknadu štete,
  • iznos utvrđene visine štete, s obrazloženjem na koji način i na temelju koje dokumentacije je taj iznos utvrđen,
  • izjavu o isplati utvrđenog iznosa naknade štete na račun oštećene osobe,
  • uputu o izvansudskom rješavanju sporova.

Kada osiguratelj utvrdi da je sporna njegova odgovornost za naknadu štete, utemeljen odgovor mora sadržavati:

  • dan primitka odštetnog zahtjeva i sadržaj pripadajuće dokumentacije,
  • izjavu osiguratelja kojom otklanja svoju odgovornost za naknadu štete ili da je ne može utvrditi,
  • obrazloženje, sa navedenim odlučnim činjenicama odnosno razlozima zbog kojih osiguratelj otklanja svoju odgovornost za naknadu štete ili je ne može utvrditi,
  • uputu o izvansudskom rješavanju sporova.

Kada osiguratelj utvrdi da je odgovoran za naknadu štete, ali je sporna visina štete, utemeljen odgovor mora sadržavati:

  • dan primitka odštetnog zahtjeva i sadržaj pripadajuće dokumentacije,
  • izjavu osiguratelja da je sporna visina štete,
  • obrazloženje s navedenim odlučnim činjenicama odnosno razlozima zbog kojih osiguratelj smatra da je visina štete u određenom iznosu sporna, odnosno da je osnovana u samo određenom iznosu,
  • izjavu o isplati nespornog iznosa naknade štete na račun oštećene osobe,
  • uputu o izvan sudskom rješavanju sporova.

Rokovi za postupanje po primljenom odštetnom zahtjevu, propisani člankom 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (*) počinju teći prvi sljedeći dan nakon dana primitka odštetnog zahtjeva, a ne od dana kada je osiguratelj primio u cijelosti dokumentiran odštetni zahtjev, stoga se traženje dodatne dokumentacije od strane osiguratelja ne može smatrati obrazloženom ponudom ili utemeljenim odgovorom.

Obvezu po članku 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (*) osiguratelj ne može niti odgoditi (npr. do završetka prekršajnog ili kaznenog postupka i sl.), nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci (u formi obrazložene ponude, odnosno utemeljenog odgovora) pisano obavijestiti oštećenu osobu.

Društva za osiguranje su dužna oštećenoj osobi isplatiti nesporni iznos naknade štete kao predujam u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva kako u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete tako i u slučaju nemogućnosti postizanja nagodbe s oštećenom osobom o visini štete. Društva za osiguranje ne bi trebala arhivirati predmete prije no što u skladu s pažnjom dobrog stručnjaka utvrde da nije moguće postići nagodbu o visini naknade štete i isplate neosporni dio štete ukoliko postoji spor oko visine utvrđene naknade štete.

* Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN., br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14)
** Zakon o osiguranju (NN., br. 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22)

Društva za osiguranje dužna su uspostaviti postupak izvansudskog rješavanja sporova između osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja i društva za osiguranje. Društvo za osiguranje također je dužno u uvjetima osiguranja koji su sastavni dio ugovora o osiguranju objaviti informaciju o načinu postupka izvansudskog rješavanja sporova, u skladu s odredbama članka 377. stavka 1. Zakona o osiguranju (*).

* Zakon o osiguranju (NN., br. 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22)

HANFA napominje kako društvo za osiguranje samostalno procjenjuje i donosi odluku o osnovanosti odštetnog zahtjeva i visini naknade štete. HANFA nema ovlasti utjecati na predmetnu odluku društva kao niti na promjenu iste. Sve navedeno iz razloga što HANFA nije nadležna za rješavanje obveznopravnih odnosa koji proizlaze ili su u vezi s ugovorom o osiguranju već se, u skladu sa člankom 15. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (*), zaštita prava iz obveznopravnog odnosa ostvaruje pred nadležnim sudom.

* Zakon o obveznim odnosima (NN., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22 i 156/22)

Ukoliko društvo za osiguranje procijeni da u konkretnom slučaju postoji izrazito visok rizik za prihvat u osiguranje, osiguratelj može odbiti ponudu za osiguranje, kako prilikom sklapanja ugovora o osiguranju, tako i prilikom produženja (obnove) isteklog ugovora o osiguranju.

Registri koje HANFA vodi su javni te ih možete pronaći na web stranici. Izvadak iz registra možete jednostavno isprintati.

Od 23. veljače 2019. svi posrednici (prijašnji zastupnici u osiguranju i posrednici u osiguranju i reosiguranju) upisani u registar HANFA-e moraju ispunjavati uvjete kontinuirane edukacije od minimalno 15 sati za svaku godinu koja ističe danom i mjesecom od njihovog prvog upisa u registar HANFA-e odnosno položenog ispita za stjecanje ovlaštenja za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju ili posredovanja u osiguranju ili reosiguranju (primjerice: ako je datum prvog ovlaštenja zastupnika u osiguranju 3.6.2014. godine, godina u kojoj mora prikupiti 15 sati kontinuirane edukacije, kao jedan od uvjeta za ostanak u registru, podrazumijeva period od 3.6.2018.-3.6.2019. godine i tako za svaku sljedeću godinu i to 3.6.2019.-3.6.2020., 3.6.2020.-3.6.2021…).

Sukladno Zakonu o osiguranju (*) obrt za zastupanje u osiguranju je samostalno i trajno obavljanje djelatnosti distribucije osiguranja u ime i za račun društva za osiguranje. Obrtnik zastupnik u osiguranju je fizička osoba, vlasnik obrta za zastupanje u osiguranju s prebivalištem ili boravištem u Republici Hrvatskoj koji je upisan u registar HANFA-e, a zastupa jedno ili više društava za osiguranje.

Obrtnik koji nije zastupnik u osiguranju, mora u skladu s odredbama zakona kojem se uređuje obrt, imati zaposlenog poslovođu koji je zastupnik u osiguranju upisan u registar HANFA-e. (članak 405. stavak 6. Zakona o osiguranju). Uvjeti za upis u registar koji HANFA vodi propisani su člankom 412. Zakona o osiguranju.

Kako bi olakšala podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole za obavljanje poslova distribucije osiguranja, HANFA je na svojoj web stranici, objavila obrazac zahtjeva.

* Zakon o osiguranju (NN., br. 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22)

Ostvarivanjem prava na mirovinu, obrtnik može obrt prenijeti na bračnog druga i krvne srodnike u ravnoj lozi, u kojem se slučaju zadržava matični broj obrta. (članak 37. Zakona o obrtu (*).

Kod prijenosa obrta na osobu koja nije član uže obitelji vlasnika, s ciljem održavanja pravnog kontinuiteta obrta, najčešće se primjenjuje osnivanje zajedničkog obrta, a Zakon o obrtu u članku 33. propisuje način i uvjete osnivanja zajedničkog obrta. Međusobni odnos fizičkih osoba koje osnivaju zajednički obrt uređuje se pisanim ugovorom na kojeg se primjenjuju odredbe ugovora o ortaštvu. Ugovor o ortaštvu reguliran je odredbama čl. 637. Zakona o obveznim odnosima (**). 

Nakon sklopljenog ugovora o osnivanju zajedničkog obrta, potrebno je HANFA-i podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za zastupanje u osiguranju za novi, zajednički obrt za zastupanje u osiguranju.
Nakon ishođenja te dozvole, jedan od članova istupa iz obrta, o čemu je dužan obavijestiti HANFA-u radi donošenja rješenja kojim se utvrđuje prestanak zajedničkog obrta.

* Zakon o obrtu (NN., br. 143/13, 127/19, 41/20)
** Zakon o obveznim odnosima (NN., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22 i 156/22)

Člankom 400. stavkom 3. Zakona o osiguranju Propisano je da se GLAVA XXIII. Distribucija osiguranja, ne odnosi na sporedne posrednike u osiguranju koji pružaju usluge distribucije osiguranja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

  1. 1. osiguranje predstavlja dopunu robi ili usluzi koju pruža bilo koji pružatelj usluge, ako takvo osiguranje pokriva:
    1. rizik kvara, gubitka, krađe ili oštećenja robe ili nekorištenja usluge koju pružatelj usluge pruža ili
    2. oštećenje ili gubitak prtljage i druge rizike vezane uz putovanje rezervirano kod toga pružatelja usluge
  2. iznos godišnje premije osiguranja za proizvod osiguranja ne premašuje 600,00 eura, izračunato na proporcionalnoj (pro rata) godišnjoj osnovi
  3. iznimno od odredbe iz točke 2. ovoga stavka, ako osiguranje predstavlja dopunu usluzi iz točke 1. ovoga stavka, a ta se usluga pruža tri mjeseca ili kraće, iznos premije osiguranja ne premašuje 200,00 eura, po osobi.“

Limit godišnje premije osiguranja za određivanje primjeni odredbi Zakona o osiguranju na sporedne posrednike određen je po proizvodu osiguranja bez obzira na način određivanja premije osiguranja (po osobi ili zajednička) i broj osiguranika. Nastavno na navedeno, odredbe o primjeni „proizvoda osiguranja“ ne mogu se primjenjivati na jednu policu osiguranja i jednog putnika.

Slijedom navedenog, na sporedne posrednike, uključujući i turističke agencije, ne primjenjuju se odredbe GLAVE XXIII. Distribucija osiguranja Zakona o osiguranju, ako su ispunjeni svi propisani uvjeti.

Sporedni posrednici, uključujući turističke agencije, koji ispunjavaju sve uvjete propisane člankom 400. stavkom 3. Zakona o osiguranju, nisu obvezni ishoditi dozvolu HANFA-e za obavljanje poslova distribucije osiguranja niti podliježu obvezi upisa u registar sporednih posrednika u osiguranju koji HANFA vodi.

Napominjemo kako je unatoč tome HANFA ovlaštena nadzirati sporedne posrednike u izvršavanju obveza propisanih člankom 400. stavkom 4. Zakona o osiguranju.

* Zakon o osiguranju (NN., br. 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22)

IBIP (eng. investment based insurance product) predstavlja proizvod osiguranja života i rentnog osiguranja kod kojih ugovaratelj osiguranja snosi rizik ulaganja, s obzirom na to da je osiguranje vezano uz vrijednost udjela UCITS fonda, uz vrijednost imovine unutarnjeg fonda ili uz dionički indeks, odnosno drugu referentnu vrijednost.

Uzevši u obzir njihovu kompleksnost, uz uvjete propisane člancima 430. - 433. Zakona o osiguranju (*), na distribuciju osiguranja investicijskih proizvoda osiguranja primjenjuju se i dodatni uvjeti, propisani odredbama članaka 436. c., d., e., f. i g istog Zakona.

* Zakon o osiguranju (NN., br. 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22)

KID (engl. Key Information Document) je kratak i jednostavan te jasnim jezikom napisan dokument namijenjen potencijalnim korisnicima upakiranih investicijskih proizvoda tzv. PRIIP-ovi (engl. Packaged Retail Investment and Insurance-Based Products), koji sadrži osnovne informacije o tom proizvodu te bi trebao biti osnova za donošenje utemeljene odluke povezane s kupnjom takvog proizvoda.
Njime se između ostalog, daju informacije o:
  • nazivu upakiranog investicijskog proizvoda
  • imenu i kontaktnim podacima izdavatelja
  • nadležnom nadzornom tijelu
  • prirodi i glavnim obilježjima upakiranog investicijskog proizvoda
  • rizicima ulaganja (koji se prikazuju u obliku zbirnog pokazatelja rizika SRI (engl. Summary Risk Indicator), koji objedinjava izloženost tržišnom i kreditnom riziku koji taj proizvod nosi u odnosu na očekivani povrat)
  • troškovima (koji se prikazuju o obliku zbirnog pokazatelja troškova RIY (engl. Reduction in Yield), kao pokazatelja smanjenja godišnjeg prinosa zbog troškova, zajedno s opisom svih troškova uključenih u proizvod)
  • mogućnosti da se pretrpi financijski gubitak zbog neizvršavanja obveza izdavatelja proizvoda ili drugog povezanog subjekta
  • dokumentima s dodatnim informacijama.
KID također sadrži i odjeljak naslovljen „Kako se mogu žaliti?“, koji sadrži informacije o tome kome i na koji način mali ulagatelj može uložiti pritužbu u vezi s upakiranim investicijskom proizvodom, njegovim izdavateljem ili osobom koja savjetuje o tom proizvodu ili ga prodaje.

 

U slučaju nezadovoljstva možete postupiti prema koracima:

  1. Korak: Kontaktirajte društvo za osiguranje i zatražite pojašnjenje...bilo da se radi o nekom izračunu, o razlogu prihvaćanja ili odbijanja štete / odštetnog zahtjeva, naplati premije itd. te zatražite pisani odgovor/pojašnjenje.
  2. Korak: Zainteresirane osobe društvu mogu podnijeti prigovor/pritužbu na koju društvo mora pisano odgovoriti u zakonskom roku od 15 dana od njegova primitka. Zainteresirana osoba (Zakon o osiguranju*) Potrošač / fizička osoba ili pravna osoba koja ima prava i obveze po ugovoru o osiguranju te oštećenik u postupku rješavanja odštetnih zahtjeva iz izvan ugovorne odgovornosti za štetu.
  3. Korak: Zainteresirane osobe mogu podnijeti predstavku Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (Hanfa). Hanfa svaku predstavku uzima u obzir te postupa u skladu sa svojim ovlastima. Odgovor podnositelju se dostavlja u roku 30 dana od dana primitka predstavke.
Više informacija možete pronaći ovdje (link na letak)
* Zakon o osiguranju (NN., br. 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22)

Franšiza je sudjelovanje osiguranika u šteti. Naziva se još i ugovoreni samopridržaj. Pod franšizom se razumijeva iznos ili postotak predviđen ugovorom o osiguranju do kojeg iznosa šteta nije nadoknadiva iz osiguranja premda je ta šteta inače pokrivena osiguranjem.

Ugovara se u postotku (%) od osigurane svote ili štete, odnosno  u apsolutnom iznosu (valuti). Franšiza može biti i obvezna ako osiguratelj zahtijeva franžizu određenog iznosa da bi prihvatio rizik u osiguranje.

Ako se odlučite za franšizu (dobrovoljna franšiza), iznos premije osiguranja, odnosno novca koji morate platiti društvu za osiguranje, bit će niži u odnosu na istovrsno osiguranje bez ugovorene franšize.

2 osnovne vrste franšiza su:

  • Integralna – ako je šteta niža od visine franšize, odšteta se ne isplaćuje, a ako je šteta iznad visine franšize, odšteta se isplaćuje u cijelosti kao da franšiza nije ni ugovorena
  • Odbitna – osiguranik u svakoj šteti sudjeluje s iznosom odbitne franšize, ako je šteta niža od visine franšize, odšteta se ne isplaćuje, a ako je iznad visine franšize, odšteta se isplaćuje umanjena za iznos odbitne franšize

Prilikom obrade odštetnog zahtjeva društva za osiguranje moraju u slučajevima kada je osnovanost zahtjeva nesporna, ali je za njegovu cjelovitu obradu i utvrđivanje konačne visine štete potrebno stanovito dulje vrijeme u odnosu na zakonske rokove ili kada se ne postigne nagodba s podnositeljem odštetnog zahtjeva ( osiguranik ili oštećenik se ne slaže s ponuđenim iznosom odštete) , isplatiti nesporni dio štete kao svojevrsni predujam.

Isplata nespornog dijela štete zakonski je određena upravo iz razloga kako bi se podnositelje odštetnih zahtjeva pravovremeno obeštetilo barem djelomično u onim slučajevima kada je zbog kompleksnosti predmeta ili pravodobne nedostupnosti svih informacija i činjenica potrebno dulje vrijeme od zakonski predviđenog za obradu odštetnog zahtjeva, odnosno u onim slučajevima kada se ne postigne konačni sporazum između osiguratelja i podnositelja odštetnog zahtjeva oko visine štete. Tako nesporni iznos naknade štete propisuju Zakon o obveznom osiguranju u prometu* i Zakon o obveznim odnosima** u skladu s kojima su društva za osiguranje dužna postupati prilikom obrade odštetnih zahtjeva.

Ako društvo za osiguranje ne isplati naknadu štete ili njezin nesporni iznos u zakonskim rokovima (14/30/60 dana – ovisno o vrsti osiguranja i složenosti obrade odštetnog zahtjeva), podnositelj ima pravo na isplatu dužnog iznosa naknade štete, odnosno nespornog dijela štete uvećanog za iznos kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana kada je društvo primilo obavijest o osiguranom slučaju. Ujedno ima pravo i na naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

* Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN., br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14)
** Zakon o obveznim odnosima (NN., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22 i 156/22)

 

Osiguranici i korisnici osiguranja trebaju biti svjesni da vrijede samo osigurateljna pokrića koja su ugovorena i moraju biti navedena u uvjetima ili polici osiguranja. Stoga osiguranici i korisnici osiguranja trebaju provjeriti što je navedeno u uvjetima i polici osiguranja koje su dobili od osiguratelja kako bi postupili u skladu sa svojim ugovornim obvezama i ostvarili svoja prava. Ako postoje dvojbe u pogledu osiguranja od određenog rizika, (npr. od rizika povezanih potresom), osiguranici se trebaju prije sklapanja ugovora informirati kod svog osiguratelja, zastupnika osiguranja ili brokera u osiguranju. Time će se umanjiti ili ukloniti mogućnost prijepora oko pokrića osiguranja ili povezanih tema.

Uobičajeno su osnovne značajke ugovora o osiguranju od potresa:

  • osiguranje od potresa ugovara se kao dopunski rizik uz osnovno osiguranje imovine
  • pri osiguranju stambenih zgrada, osiguranje od potresa također mora biti dopunski rizik za štete na građevinskim objektima, stambenim i poslovnim dijelovima te zajedničkim dijelovima zgrade i ostalim prostorima, o čemu se brinu suvlasnici odnosno upravitelji zgrada
  • osiguranje rizika od potresa uvjetovano je određenom jačinom potresa i to je jasno navedeno u uvjetima ili na polici osiguranja, stoga je potrebno pozorno pročitati uvjete osiguranja koje vam je osiguratelj uručio pri sklapanju ugovora da biste postupili u skladu sa svojim ugovornim obvezama i ostvarili svoja ugovorna prava
  • obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti ne predviđa pokrivanje štete od potresa
  • kasko-osiguranje motornih vozila može, ali ne mora pokrivati štetu od potresa
Ako imate ugovoreno osiguranje koje pokriva štete od potresa, a prema uvjetima osiguranja koji su sastavni dio vašeg ugovora o osiguranju imate pravo na naknadu štete, prijavite je kod društva za osiguranje u skladu s uvjetima osiguranja.

Osiguranje otplate kredita (engleski: credit protection insurance - CPI) jedan je od uobičajenih instrumenata osiguranja kredita koje banke mogu, u skladu sa svojim internim procesima i uvjetima, tražiti u svrhu njihova odobravanja. Ova se vrsta osiguranja najčešće koristi kao kolateral pri odobravanju stambenih i potrošačkih (gotovinskih) kredita građana. Svrha je ovog proizvoda osiguranje podmirenja kreditnih obaveza dužnika u slučaju njegove nemogućnosti uredne otplate dugovanja nastale u određenim slučajevima koji su definirani ugovorom o osiguranju (npr. gubitak posla, dulje bolovanje i dr.). Svako društvo za osiguranje samostalno donosi uvjete za osiguranje otplate kredita, no neke uobičajene situacije uslijed kojih može doći do aktiviranja ugovora su privremena nesposobnost za rad, gubitak posla i smrtni slučaj.

Više informacija možete pronaći ovdje (link na brošuru).

KOLAČIĆI

Nužni kolačići su nam potrebni kako bi stranica funkcionirala na ispravan način te kako bismo u što većoj mjeri održali sigurnosne standarde pridržavajući se svih važećih propisa.

Ova kategorija kolačića može se nazivati i tzv. kolačićima treće strane. Statistički kolačići pripadaju i skupini funkcionalnih kolačića koji nam omogućuju da se na web servisu sačuvaju informacije koje su prethodno upisane (primjerice korisničko ime ili jezik) te da poboljšaju mogućnost pružanja bolje usluge kroz praćenje analitike odnosno statistike posjeta. Moramo vas obavijestiti da prilikom korištenja ove kategorije kolačića dolazi do prijenosa podataka u treće zemlje.