Financijsko tržište Potrošači Raditi u Hanfi
O nama Temeljne funkcije Registri Kontakt
EN
Financijsko tržište Potrošači Raditi u Hanfi
Naslovna Područja nadzora Tržište kapitala EMIR

EMIR

Dana 16. kolovoza 2012. na području Europske unije stupile su na snagu odredbe Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (dalje: EMIR), koje su se na subjekte nadzora Hanfe počele primjenjivati danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Zakonom o provedbi Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. godine o OTC izvedenicama, središnjoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (NN, br. 54/13) propisano je da su Hanfa i Hrvatska narodna banka nadležna tijela zadužena za nadzor nad primjenom EMIR-a u Republici Hrvatskoj, a u skladu s postojećom podjelom nadležnosti prema subjektima nadzora. Hanfa u smislu primjene EMIR-a nadzire pravne osobe koje EMIR definira kao „financijske druge ugovorne strane“ (s izuzetkom kreditnih institucija koje nadzire Hrvatska narodna banka) i „nefinancijske ugovorne strane“.

Pod definiciju „financijske druge ugovorne strane“ spadaju sljedeći subjekti nadzora Hanfe:

  1. investicijska društva
  2. društva za osiguranje i društva za reosiguranje
  3. UCITS fondovi i, gdje je primjenjivo, društva za upravljanje UCITS fondovima
  4. institucije za strukovno mirovinsko osiguranje (zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi i mirovinska osiguravajuća društva) i
  5. alternativni investicijski fondovi.

Pod definiciju „nefinancijske druge ugovorne strane“ spadaju sljedeći subjekti nadzora Hanfe:

  1. leasing društva
  2. faktoring društva
  3. otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi i
  4. obvezni mirovinski fondovi.

EMIR pokriva sljedeća tri glavna područja:

  1. reguliranje obveza ugovornih strana u transakcijama OTC izvedenicama
  2. autorizaciju, uvjete poslovanja i nadzor nad središnjim drugim ugovornim stranama
  3. autorizaciju, uvjete poslovanja i nadzor nad trgovinskim repozitorijima.

EMIR je naknadno izmijenjen Uredbom (EU) 2019/834 (dalje: EMIR Refit), koja je stupila na snagu 17. srpnja 2019. i Uredbom (EU) 2019/2099 (dalje: EMIR 2.2), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2020. godine.

EMIR Refit donio je promjene u pogledu obveze poravnanja financijskih i nefinancijskih drugih ugovornih strana koje se u bitnome odnose na sljedeće:

  • uvođenje mogućnosti izuzeća od obveze poravnanja za novu kategoriju financijskih drugih ugovornih strana (tzv. male financijske druge ugovorne strane) u slučaju kada im pozicije u OTC izvedenicama ne prelaze nijedan od pragova poravnanja
  • nefinancijske druge ugovorne strane čije pozicije prelaze barem jedan od pragova poravnanja (NFC+) podliježu obvezi poravnanja samo za one izvedenice koje pripadaju klasi za koju je prag prekoračen.

Sve financijske i nefinancijske druge ugovorne strane trebale bi provesti izračune svojih pozicija u OTC izvedenicama kako bi odredile mogu li koristiti mogućnost za izuzetak od obveze poravnanja. Za one druge ugovorne strane koje odluče da neće provesti izračune smatrat će se da su u obvezi poravnanja.

Financijske i nefinancijske druge ugovorne strane svakih 12 mjeseci izračunavaju ukupnu prosječnu poziciju na kraju mjeseca za prethodnih 12 mjeseci (osim ako odluče da neće provoditi izračune, u kojem slučaju će se smatrati da su u obvezi poravnanja). Te se pozicije moraju zbrajati na razini skupine kojoj pripadaju. Prosječna pozicija određene klase imovine zatim se uspoređuje sa sljedećim pragovima poravnanja definiranim Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 149/2013: 

Klasa imovine

Vrijednost praga

Kreditne izvedenice

1 milijarda EUR

Izvedenice vlasničkih instrumenata

1 milijarda EUR

Kamatne izvedenice

3 milijarde EUR

Valutne izvedenice

3 milijarde EUR

Robne i ostale izvedenice

4 milijarde EUR

 

Prvi izračun morao se provesti s danom stupanja na snagu EMIR Refita pa nadalje jednom godišnje.  

Sve druge ugovorne strane, i financijske i nefinancijske, čija prosječna pozicija prelazi barem jedan od gore navedenih pragova poravnanja moraju obavijestiti Hanfu i ESMA-u. Druge ugovorne strane koje ne izračunavaju svoje pozicije također moraju obavijestiti Hanfu i ESMA-u. 

Obrazac putem kojeg se dostavlja ova obavijest dostupan je na internetskim stranicama Hanfe.

EMIR 2.2 donosi izmjene EMIR-a u pogledu postupaka i tijela uključenih u izdavanje odobrenja središnjim drugim ugovornim stranama i zahtjeva za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja. Ključne odrednice EMIR-a 2.2 su:

  • jačanje kapaciteta ESMA-e za promicanje usklađenosti u nadzoru središnjih drugih ugovornih strana, u koju svrhu je osnovan stalni unutarnji odbor za središnje druge ugovorne strane (Nadzorni odbor za središnje druge ugovorne strane), koji obavlja zadaće povezane sa središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju odobrenje u Europskoj uniji i središnjim drugim ugovornim stranama trećih zemalja
  • uvođenje klasifikacije središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja u dvije razine rizika (Tier1 i Tier2 CCP-jevi izvan EU-a), ovisno o sistemskom riziku koji predstavljaju za Europsku uniju, s time da su uvjeti za priznavanje Tier2 CCP-ja izvan EU-a od strane ESMA stroži od onih za Tier1 (uvodi se kontinuirani nadzor i izravni nadzor u Tier2 CCP-jevima izvan EU-a od strane ESMA-e) te se koncept CCP kolegija proširuje i u odnosu na središnje druge ugovorne strane izvan EU-a.

„OTC izvedenice” ili „ugovori o OTC izvedenicama” u smislu EMIR-a jesu ugovori o izvedenicama koji se ne izvršavaju na uređenom tržištu. EMIR je preuzeo definiciju izvedenica iz Direktive 2014/65/EU (MiFID II), koji je u Republici Hrvatskoj implementiran u odredbe Zakona o tržištu kapitala, konkretno u članku 3. točki 24. d) ZTK-a.

Cilj je EMIR-a smanjivanje rizika koji proizlaze iz ugovora o OTC izvedenicama, kao i definiranje uvjeta pod kojima moraju poslovati središnje druge ugovorne strane. EMIR je uveo obvezu transparentnog izvještavanja nadzornih tijela o OTC izvedenicama kako bi nadležna tijela unutar Europske unije mogla nadzirati i, ako je potrebno, istražiti one transakcije koje nisu sklopljene u skladu sa zakonskim propisima te da bi mogla pratiti sistemske rizike. Ugovore o OTC izvedenicama u dosadašnjem je uređenju karakterizirala manja transparentnost u odnosu na ostale financijske instrumente jer se oni sklapaju pod uvjetima koje dogovaraju ugovorne strane izvan uređenog tržišta pa su podaci dostupni samo ugovornim stranama koje sudjeluju u transakciji. U uvjetima financijske krize potvrdilo se da takva karakteristika ugovora o OTC izvedenicama povećava nestabilnost na financijskom tržištu. EMIR je radi povećanja transparentnosti tržišta OTC izvedenicama uveo i obvezu prijavljivanja detalja svih transakcija OTC izvedenicama trgovinskim repozitorijima.

Obveznici su primjene odredbi EMIR-a središnje druge ugovorne strane i članovi sustava poravnanja, financijske druge ugovorne strane i trgovinski repozitoriji. Određene odredbe EMIR-a također se odnose na nefinancijske druge ugovorne strane i mjesta trgovanja.

Središnje druge ugovorne strane (engl. Central Counterparty – CCP) pravne su osobe koje posreduju između drugih ugovornih strana u ugovorima kojima se trguje na jednom ili više financijskih tržišta te postaju kupac svakom prodavatelju i prodavatelj svakom kupcu.

Trgovinski repozitoriji pravne su osobe koje imaju ulogu središnjeg mjesta u kojem se prikupljaju i vode evidencije o transakcijama izvedenicama.

Financijske druge ugovorne strane uključuju investicijska društva, kreditne institucije, društva za osiguranje i društva za reosiguranje, UCITS fondove i, gdje je primjenjivo, društva za upravljanje UCITS fondovima, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i alternativne investicijske fondove.

Nefinancijske druge ugovorne strane uključuju sva društva osnovana na području Europske unije koja nisu financijske druge ugovorne strane, središnje druge ugovorne strane ili trgovinski repozitoriji. 

  1. Za financijske druge ugovorne strane: obveza poravnanja transakcija OTC izvedenicama posredstvom središnje druge ugovorne strane za one klase OTC izvedenica za koje ESMA tehničkim standardima propiše takvu obvezu (čl. 4. EMIR-a)
  2. Za nefinancijske druge ugovorne strane: obveza poravnanja transakcija OTC izvedenicama posredstvom središnje druge ugovorne strane, ako i kada prijeđu prag poravnanja (čl. 10. st. 1. EMIR-a) za one klase OTC izvedenica za koje ESMA tehničkim standardima propiše takvu obvezu (čl. 4. EMIR-a)
  3. Obveza prijave svih transakcija izvedenicama trgovinskom repozitoriju (čl. 9. EMIR-a)
  4. Obveza pridržavanja tehnika upravljanja rizicima koje EMIR propisuje (čl. 11. EMIR-a) za one transakcije OTC izvedenicama za koje ESMA nije propisala obvezu poravnanja.

Obveza dostave podataka trgovinskim repozitorijima o svim ugovorima o izvedenicama

Druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane od 12. veljače 2014. morale su započeti s dostavljanjem podataka o svim ugovorima o izvedenicama (uključujući i ETD – engl. exchange traded derivatives) koje su sklopili, kao i o svim izmjenama ili prekidima ugovora, trgovinskom repozitoriju (TR) registriranom u skladu s člankom 55. ili priznatom u skladu s člankom 77. EMIR-a. Navedena izvješća dostavljaju se najkasnije sljedeći radni dan nakon sklapanja, izmjene ili prekida ugovora.

Koje se informacije dostavljaju TR-u?

Informacije u izvješću o ugovoru o izvedenici dostavljaju se u formatu navedenom u prilogu regulatornih tehničkih standarda u vezi s formatom i učestalošću izvješća o trgovanju TR-ovima, a koji su dostupni ovdje. Detalji koji moraju biti uključeni u prijavi propisani su regulatornim tehničkim standardima o minimalnim podacima koje je potrebno dostavljati TR-ovima, a koji su dostupni ovdje.

Na koji se način može ispuniti obveza dostave podataka TR-u?

  • Obje druge ugovorne strane moraju dostaviti podatke o transakciji TR-u osim ako je između ugovornih strana prethodno ugovoreno da će jedna od njih dostaviti podatke TR-u za obje druge ugovorne strane, što mora biti navedeno u sklopu dostave podataka TR-u. Regulatorni tehnički standardi propisuju koji se podaci moraju dostaviti u odnosu na obje druge ugovorne strane te koji se podaci dostavljaju samo jednom.
  • Druga ugovorna strana ili središnja druga ugovorna strana koja podliježe obvezi izvješćivanja može delegirati dostavljanje podataka o ugovoru o izvedenicama, pri čemu ona ostaje odgovorna za pravovremeno i točno izvršavanje navedene obveze.
  • Kada jedna druga ugovorna strana izvještava TR u ime druge druge ugovorne strane ili kada treća strana izvještava TR u ime jedne ili obje druge ugovorne strane, izvještaj mora sadržavati cijeli skup podataka koji bi bio prijavljen da je svaka druga ugovorna strana izvještavala TR odvojeno.
  • Vezano za popunjavanje pojedinih polja koja su predviđena za izvještavanje TR-ovima, upućujemo vas i na Pitanja i odgovore ESMA-e u dijelu „TR“ – pitanja 9., 10. i 11. (Questions and Answers Implementation of EMIR).

Kako odabrati TR?

Druge ugovorne strane trebaju odabrati TR ili ugovoriti druge načine ispunjavanja navedene obveze (primjerice, kroz delegiranje na treće strane). Obveza se ispunjava dostavom podataka TR-u koji je registriran kod ESMA-e, a registar TR-ova dostupan je na internetskim stranicama ESMA-e. 

Druge ugovorne strane odgovorne su za odabir TR-a, kao i za provjeru radi li se o TR-u koji je registriran kod ESMA-e ili koji je priznat od strane ESMA-e.

„Pre-LEI” i kako ga dobiti

Sve druge ugovorne strane sa sjedištem u EU-u koje sklapaju ugovore o izvedenicama morat će imati dodijeljene pred-identifikacijske oznake pravne osobe (engl. pre-Legal Entity Identifier, odnosno pre-LEI), a da bi mogle ispuniti obvezu izvještavanja TR-a. LEI izdaje Local Operating Unit (LOU), a Central Operating Unit (COU) osigurava da su LEI jedinstveni i u skladu sa standardima kvalitete. Kod izvještavanja TR-a može se koristiti privremeni LEI koji je izdao bilo koji od odobrenih LOU-a, popis kojih je dostupan na internetskoj stranici Međunarodnog regulatornog nadzornog odbora (engl. Regulatory Oversight Commission – ROC).

Ne, izuzetak ne postoji, a obveza se primjenjuje na sve druge ugovorne strane. Vezano za status fizičkih osoba u kontekstu te obveze, napominje se da se EMIR primjenjuje na središnje druge ugovorne strane i njihove članove sustava poravnanja, financijske druge ugovorne strane i TR-ove, kao i na nefinancijske druge ugovorne strane i mjesta trgovanja ako je to predviđeno EMIR-om. S obzirom na navedeno, odredbe EMIR-a u pravilu se neće primjenjivati na fizičke osobe. Dakle, kada je fizička osoba jedna od drugih ugovornih strana u transakciji izvedenicama, ta fizička osoba nema obvezu prijave prema TR-u, a druga ugovorna strana (osim ako se opet ne radi o fizičkoj osobi) ima obvezu prijaviti detalje transakcije TR-u, s tim da ti detalji moraju uključiti i internu oznaku fizičke osobe s kojom je druga ugovorna strana sklopila transakciju.

Mogući izuzetak od tog pravila primjenjivao bi se u slučaju da se fizička osoba bavi poduzetništvom i u sklopu toga nudi usluge i robu tržištu. Navedeno proizlazi iz definicije nefinancijske druge ugovorne strane kao poduzeća (engl. undertaking) sa sjedištem u EU-u, a takav je stav zauzeo i Europski sud pravde.

Obveza prijave detalja transakcija izvedenicama TR-ovima uvijek se odnosi na ugovorne strane u transakciji. Prema tome, investicijska društva koja klijentima pružaju investicijske usluge kao što su izvršavanje naloga ili zaprimanje i prosljeđivanje naloga nemaju obvezu prijave prema TR-ovima osim u slučaju da ne postanu ugovorna strana u transakciji u svojstvu nalogodavca (engl. acting as principal). Druge ugovorne strane u transakciji mogu koristiti usluge investicijskog društva kao treće strane na koju će delegirati obvezu prijave TR-u.

Vezano za primjere različitih tipova transakcija i primjenu obveze izvještavanja TR-a, upućujemo na dokument Pitanja i odgovori ESMA-e, i to konkretno na Dio IV: Izvještavanje TR-ova – Transaction scenarios.

Da, obveza prijave TR-ovima odnosi se i na ETD-ove. Vezano za izvještavanje o detaljima transakcija ETD-ovima, upućujemo na dokument Pitanja i odgovori ESMA-e, i to konkretno na:

  • TR pitanje broj 5.
  • Dio V: Izvještavanje TR-ova – izvještavanje o ETD-ovima.

Nefinancijska druga ugovorna strana obvezna je u skladu s člankom 10. stavkom 1. EMIR-a obavijestiti Hanfu i ESMA-u o sklapanju ugovora s OTC izvedenicama kada on premaši prag poravnanja određen u stavku 4. istog članka. Obrasci za obavještavanje Hanfe o premašivanju i padu ispod praga poravnanja dostupni su ovdje, a Hanfi se popunjeni obrasci šalju na adresu emir@hanfa.hr, kao i poštom na adresu Hanfe, Franje Račkoga 6, 10 000 Zagreb.

Obrazac za obavještavanje ESMA-e o premašivanju praga poravnanja dostupan je ovdje.

Obrazac za obavještavanje ESMA-e o padu ispod praga poravnanja dostupan je ovdje.

Vrijednost pragova za nefinancijske druge ugovorne strane propisana je člankom 11. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 149/2013, i to kako slijedi (svi se iznosi računaju u bruto zamišljenoj vrijednosti (engl. gross notional value)):

  • 1 mlrd. eura  za OTC kreditne izvedenice
  • 1 mlrd. eura za OTC izvedenice koje se odnose na vlasničke instrumente
  • 3 mlrd. eura za OTC kamatne izvedenice
  • 3 mlrd. eura za OTC FOREX izvedenice
  • 4 mlrd. eura za OTC robne izvedenice i ostale OTC izvedenice koje nisu prethodno navedene.

Iako su nefinancijske druge ugovorne strane dužne Hanfi i ESMA-i prijaviti prelazak praga poravnanja, obveza poravnanja budućih transakcija ne primjenjuje se od tog trenutka. Sukladno članku 10. stavku 1. točki b. EMIR-a, nefinancijska druga ugovorna strana počinje podlijegati obvezi poravnanja i ostalim obvezama koje se primjenjuju na nefinancijske druge ugovorne strane koje premaše prag poravnanja samo u slučaju ako pozicija pomičnog prosjeka tijekom 30 radnih dana premašuje prag poravnanja.

Financijske druge ugovorne strane u skladu s člankom 12. stavkom 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 149/2013 moraju usvojiti i primjenjivati procedure za mjesečno obavještavanje Hanfe o broju nepotvrđenih transakcija OTC izvedenicama koje su otvorene dulje od pet radnih dana.

Financijske druge ugovorne strane također imaju obvezu prijave Hanfi sporova s drugim ugovornim stranama u vezi ugovora s OTC izvedenicama, vrednovanja takvih ugovora ili razmjene kolaterala za iznos veći od 15 mil. eura nepodmirene duže od 15 radnih dana.

Subjekti nadzora Hanfe financijske i nefinancijske druge ugovorne strane koje su prešle prag poravnanja iz članka 10. EMIR-a moći će vezano za navedene obveze primijeniti određena izuzeća. Subjekti nadzora obvezni su obavijestiti Hanfu o namjeri korištenja izuzetka najkasnije 30 kalendarskih dana prije namjere primjene izuzeća, pri čemu Hanfa u rokovima određenim EMIR-om ima pravo zabraniti primjenu izuzeća ili mora dati prethodno odobrenje za primjenu ako su ispunjeni EMIR-om propisani uvjeti. Izuzeća se odnose na: 

  • primjenu izuzeća iz članka 4. stavka 2. EMIR-a od obveze poravnanja posredstvom središnje druge ugovorne strane za unutargrupne transakcije
  • primjenu izuzeća od obveze primjena tehnika upravljanja rizikom iz članka 11. stavka 3. EMIR-a vezano za obvezu razmjene kolaterala.

Pojam unutargrupne transakcije definiran je člankom 3. EMIR-a.

Obavijest o primjeni izuzeća koja se dostavlja Hanfi mora sadržavati najmanje podatke navedene u članku 18. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 149/2013.

Druge ugovorne strane koje primjenjuju izuzeće iz članka 11. stavka 3. EMIR-a dužne su javno objaviti primjenu navedenog izuzeća, a takva objava mora sadržavati najmanje podatke navedene u članku 20. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 149/2013.

O primjeni unutargrupnog izuzeća

Prva Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2205 o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za obvezu poravnanja (dalje: Uredba (EU) 2015/2205) počela se primjenjivati od 21. lipnja 2016.

Uredba (EU) 2015/2205 u članku 2. stavku 1. predviđa četiri različite kategorije ugovornih strana u transakcijama OTC izvedenicama (u kategoriji izvedenica na kamatne stope koje su definirane u Prilogu Uredbi (EU) 2015/2205), a na koje se obveza poravnanja počinje primjenjivati sljedećom dinamikom:

  • 21. lipnja 2016. početak primjene za druge ugovorne strane u 1. kategoriji
  • 21. prosinca 2016. početak primjene za druge ugovorne strane u 2. kategoriji
  • 21. lipnja 2019. početak primjene za druge ugovorne strane u 3. kategoriji
  • 21. prosinca 2018. početak primjene za druge ugovorne strane u 4. kategoriji.

Druga Delegirana Uredba o obvezi poravnanja, Uredba (EU) 2016/592 (Indeks CDS RTS), počinje se primjenjivati od 9. veljače 2017.

Indeks CDS RTS u članku 2. stavku 1. predviđa četiri različite kategorije ugovornih strana u transakcijama, a na koje se obveza poravnanja počinje primjenjivati sljedećom dinamikom:

  • 9. veljače 2017. početak primjene za druge ugovorne strane u 1. kategoriji
  • 9. kolovoza 2017. početak primjene za druge ugovorne strane u 2. kategoriji
  • 21. lipnja 2019. početak primjene za druge ugovorne strane u 3. kategoriji
  • 9. svibnja 2019. početak primjene za druge ugovorne strane u 4. kategoriji.

Kao što je definirano u članku 4. stavku 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 (EMIR), financijske druge ugovorne strane (FC) s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj, a čija su nadležna tijela Hanfa ili Hrvatska narodna banka (HNB), kao i nefinancijske druge ugovorne strane (NFC+) s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj, a čije je nadležno tijelo Hanfa, mogu koristiti izuzeća od obveze poravnanja OTC izvedenica za unutargrupne transakcije.

Ako obje ugovorne strane poslovni nastan imaju u državi članici, uvjet za primjenu takvog izuzeća jest da obje ugovorne strane obavijeste svoje nadležno tijelo o namjeri primjene izuzeća najmanje 30 dana prije njegove primjene. Ako nijedno od nadležnih tijela ugovornih strana ne prigovori na primjenu izuzeća (predviđeno člankom 4. stavkom 2. točkom a. EMIR-a) u navedenom roku, smatra se da je primjena izuzeća dopuštena.

Primjer:
Grupa kreditne institucije XY s poslovnim nastanom u Austriji ima društvo kćer u Republici Hrvatskoj (kreditna institucija A), a koje u svoju konsolidaciju uključuje društvo za osiguranje B, također s poslovnim nastanom u RH. Kreditna institucija XY ima namjeru unutargrupno izuzeće primijeniti u transakcijama s kreditnom institucijom A i društvom za osiguranje B. Izuzetak također želi primijeniti i kreditna institucija A s društvom za osiguranje B.
Koja nadležna tijela kreditna institucija A i društvo z osiguranje B obavještavaju o namjeri primjene izuzeća?
Odgovor:
Kreditna institucija A (FC) obavijest o namjeri primjene izuzeća podnosi HNB-u, a kreditna institucija XY (FC) istu obavijest podnosi svom nadležnom tijelu. Izuzeće će se primijeniti pod uvjetom da oba nadležna tijela smatraju da je primjena izuzeća dopuštena, odnosno ako ne prigovore na njegovu primjenu u roku od 30 dana. S obzirom na to da je kreditna institucija XY (krajnja) matica i kreditne institucije A i društva za osiguranje B (FC), kreditna institucija XY može (ovisno o praksi pojedinih nadležnih tijela u državama članicama) podnijeti skupnu prijavu o namjeri primjene izuzeća, a koja bi obuhvaćala oba ovisna društva. Društvo za osiguranje B svoju će prijavu podnijeti Hanfi. Hanfa i HNB zatim će koordinirati međusobno i s nadležnim tijelom krajnje matice iz Austrije, a da bi se izuzeće moglo početi primjenjivati (ako je primjenjivo) u propisanom roku.

 

Ako FC ili NFC+ subjekt nadzora Hanfe namjerava unutargrupno izuzeće od obveze poravnanja primijeniti s ugovornom stranom iz treće zemlje, EMIR u članku 4. stavku 2. točki b. predviđa da kod takvih izuzeća ugovorna strana s poslovnim nastanom u državi članici (u ovom slučaju, u Republici Hrvatskoj) podnosi zahtjev za odobrenje primjene izuzeća svojem nadležnom tijelu; kreditne institucije s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj takav zahtjev podnose HNB-u, dok svi ostali subjekti s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj zahtjev podnose Hanfi.  Nadležno tijelo dužno je odlučiti o takvom zahtjevu u roku od 30 (kalendarskih) dana od dana podnošenja zahtjeva (pod uvjetom da su uvjeti iz članka 3. EMIR-a ispunjeni).

Međutim, uvjet za primjenu unutargrupnog izuzeća sa subjektima iz trećih zemalja jest da je Europska komisija donijela provedbeni akt (o istovrijednosti pravnog okvira treće zemlje) u skladu s člankom 13. stavkom 2. EMIR-a u pogledu te treće zemlje. S obzirom na to da Europska komisija u trenutku donošenja Uredbe (EU) 2015/2205 (ni naknadno) nije donijela takve akte za treće zemlje,  Uredba (EU) 2015/2205 u članku 3. stavku 2. predviđa odgodu obveze poravnanja u unutargrupnim transakcijama između ugovornih strana iz država članica koji spadaju u kategorije 1-3 i trećih zemalja. Odgoda traje do:

  • 30. lipnja 2025 ako se do tada ne donese odluka Europske komisije o istovrijednosti relevantne treće zemlje ili
  • 60 dana nakon stupanja na snagu odluke Europske komisije o istovrijednosti relevantne treće zemlje (ako se ona donese prije 21. prosinca 2018.)

Odgoda počinje teći od dana primjene obveze poravnanja za odgovarajuću kategoriju ugovornih strana (ako se odluka Europske komisije donese prije dana primjene obveze poravnanja za relevantnu kategoriju).

Da bi se ova odgoda mogla primijeniti, subjekt nadzora iz države članice (u ovom slučaju iz RH) mora u pisanom obliku obavijestiti svoje nadležno tijelo da su uvjeti iz članka 3. točaka a) do d) Uredbe (EU) 2015/2205 ispunjeni. Hanfa ili HNB dužni su u roku od 30 kalendarskih dana od primitka takve obavijesti utvrditi jesu li takvi uvjeti ispunjeni i o tome obavijestiti podnositelja.

Kako podnijeti obavijest ili zahtjev?

Obavijest o namjeri primjene unutargrupnog izuzeća od obveze poravnanja odnosno zahtjev za odobrenje primjene unutargrupnog izuzeća od obveze poravnanja može se podnijeti Hanfi:

  • Obrazac za unutargrupna izuzeća od obveze poravnanja ispunjava se i dostavlja Hanfi elektroničkim putem, zajedno sa skeniranom verzijom skraćene obavijesti iz Odluke Hanfe o sadržaju i formatu obavijesti o namjeri primjene unutargrupnog izuzeća.
  • Obavijest/zahtjev mora sadržavati podatke propisane Odlukom Hanfe o sadržaju i formatu obavijesti o namjeri primjene unutargrupnog izuzeća.

Odluka Hanfe i povezani obrazac raspoloživi su na internetskoj stranici Hanfe.

Odluka Hanfe o sadržaju i formatu obavijesti o namjeri primjene unutargrupnog izuzeća dostupna je na sljedećoj poveznici.

Odluka Hanfe o načinu dostave obavijesti u skladu s Delegiranom uredbom dostupna je na sljedećoj poveznici.

Obrazac za unutargrupna izuzeća od obveze poravnanja dostupan je na sljedećoj poveznici.

Tehnička uputa za dostavu obavijesti o namjeri primjene unutargrupnog izuzeća dostupna je na sljedećoj poveznici (uputa se odnosi i na prijavu sporova FC subjekata nadzora).

Način prijave unutargrupnih izuzetaka za kreditne institucije opisan je na internetskoj stranici HNB-a.

Kada se subjekti nadzora moraju prijaviti za primjenu izuzetka?

Trenutak prijave prema Hanfi ili HNB-u (ako se radi o kreditnim institucijama) ovisi o tome u koju kategoriju iz Uredbe (EU) 2015/2205 subjekti nadzora spadaju te u koju kategoriju spada druga ugovorna strana u transakciji. Da bi Hanfa, kao i sami subjekti nadzora, mogla odrediti u kojem će se trenutku na pojedine subjekte nadzora i u kojim transakcijama početi primjenjivati obveza poravnanja, subjekti nadzora morali bi:

  • utvrditi u koju kategoriju ugovornih strana iz članka 2. stavka 1. Uredbe (EU) 2015/2205 spadaju te prema tome i planirati podnošenje prijave
  • procijeniti koliko su ili koliko u budućem razdoblju planiraju biti izloženi OTC kamatnim izvedenicama iz Priloga Uredbi (EU) 2015/2205.

U bitnome, potrebno je utvrditi:

  • jeste li član sustava poravnanja najmanje jedne središnje druge ugovorne strane (engl. Central Counterparty – CCP) koja poravnava neku od OTC kamatnih izvedenica iz Priloga Uredbi (EU) 2015/2205.
  • pripadate li grupi čiji skupni prosjek na kraju mjeseca za siječanj, veljaču i ožujak 2016. preostalog bruto zamišljenog iznosa izvedenica koje nisu poravnate posredstvom CCP-ja iznosi više od 8 mlrd. eura.

Ako ne spadate ni u jednu od tih kategorija, na vas se obveza poravnanja najranije počinje primjenjivati od 21. lipnja 2018.

Frontloading

Podsjećamo subjekte nadzora da će se na ugovore o OTC izvedenicama koji su obuhvaćeni obvezom poravnanja, a koji su sklopljeni prije početka primjene obveze poravnanja (u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom b (ii) EMIR-a), također primjenjivati obveza poravnanja, a pod uvjetom da je preostalo dospijeće takvih ugovora veće od onog koje je propisano člankom 4. Uredbe (EU) 2015/2205.  

Promjene podataka na temelju kojih je dopuštena primjena unutargrupnog izuzeća

Ako se u bilo kojem trenutku nakon što Hanfa dopusti primjenu unutargrupnog izuzeća promijene podaci na temelju kojih je izuzeće dopušteno (primjerice, druga ugovorna strana više ne bude uključena u konsolidaciju), subjekt nadzora koji je tražio primjenu izuzeća dužan je Hanfu obavijestiti o takvoj promjeni, i to pisanim putem na adresu relevantnog sektora Hanfe koji je odobrio primjenu izuzeća.

Prijava sporova FC subjekata

Financijske druge ugovorne strane također imaju obvezu prijave Hanfi sporova s drugim ugovornim stranama u pogledu ugovora s OTC izvedenicama, vrednovanja takvih ugovora ili razmjene kolaterala za iznos veći od 15 mil. eura nepodmirene duže od 15 radnih dana.

Do sada su FC subjekti bili dužni takve informacije dostaviti na zahtjev Hanfe, međutim nisu bili dužni dostavljati periodička izvješća.

Hanfa je Odlukom o načinu i obliku prijave sporova između ugovornih strana u smislu članka 15. stavka 2. Uredbe (EU) br. 149/2013 propisala obvezu mjesečne dostave podataka o takvim sporovima, ali samo u slučaju ako takvi sporovi stvarno i postoje u izvještajnom razdoblju (dakle, subjekti bez takvih sporova u izvještajnom razdoblju nisu dužni dostavljati izvještaj).

Ta se obveza odnosi i na kreditne institucije (podaci se dostavljaju Hanfi kao nadležnom tijelu za MiFID, a u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 149/2013).

Odluka Hanfe o načinu i obliku prijave sporova između ugovornih strana u smislu članka 15. stavka 2. Uredbe (EU) br. 149/2013 dostupna je na sljedećoj poveznici.

Obrazac za prijavu sporova između ugovornih strana u smislu članka 15. stavka 2. Uredbe (EU) br. 149/2013 dostupan je na sljedećoj poveznici.

Tehnička uputa za dostavu obavijesti o sporovima dostupna je na sljedećoj poveznici.

 

INFORMACIJE O PRIMJENI UNUTARGRUPNOG IZUZEĆA OD OBVEZE RAZMJENE KOLATERALA IZ ČLANKA 11 EMIR-a

O primjeni unutargrupnog izuzeća od obveze razmjene kolaterala

 

Dana 15. prosinca 2016. Europska komisija donijela je i objavila u Službenom listu Europske unije Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2016/2251 оd 4. listopada 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju u pogledu regulatornih tehničkih standarda za tehnike smanjenja rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana (dalje: Delegirana uredba).

Delegirana uredba počela se primjenjivati od 4. veljače 2017. godine, a obveze po njoj u skladu s vremenskim odgodama propisanim u prijelaznim i završnim odredbama. Delegirana uredba propisuje različite rokove za početak primjene:

  • za obveznu razmjenu inicijalnog iznosa nadoknade (inicijalni margin)
  • za obveznu razmjenu varijacijskog iznosa nadoknade (varijacijski margin),

a ovisno o tome o kojoj se kategoriji ugovornih strana radi (to je propisano člancima 36. i 37. Delegirane uredbe).

Obveza razmjene inicijalnog margina

Delegirana uredba u članku 36. stavku 1. predviđa pet različitih kategorija ugovornih strana u transakcijama, a na koje se obveza razmjene inicijalnog margina počinje primjenjivati sljedećom dinamikom:

  • 4. veljače 2017. početak primjene za ugovorne strane u 1. kategoriji (iznad 3.000 mlrd. eura otvorenih pozicija u izvedenicama koje nisu poravnate posredstvom središnje druge ugovorne strane)
  • 1. rujna 2017. početak primjene za ugovorne strane u 2. kategoriji (iznad 2.250 mlrd. eura otvorenih pozicija u izvedenicama koje nisu poravnate posredstvom središnje druge ugovorne strane)
  • 1. rujna 2018. početak primjene za ugovorne strane u 3. kategoriji (iznad 1.500 mlrd. eura otvorenih pozicija u izvedenicama koje nisu poravnate posredstvom središnje druge ugovorne strane)
  • 1. rujna 2019. početak primjene za ugovorne strane u 4. kategoriji (iznad 750 mlrd. eura otvorenih pozicija u izvedenicama koje nisu poravnate posredstvom središnje druge ugovorne strane)
  • 1. rujna 2021. početak primjene za ugovorne strane u 5. kategoriji (iznad 50 mlrd. eura otvorenih pozicija u izvedenicama koje nisu poravnate posredstvom središnje druge ugovorne strane)
  • 1. rujna 2022. početak primjene za ugovorne strane u 5. kategoriji (iznad 8 mlrd. eura otvorenih pozicija u izvedenicama koje nisu poravnate posredstvom središnje druge ugovorne strane).

Pragovi za kategorije ugovornih strana računaju se na grupnoj osnovi, a u izračun praga ubrajaju se sve vrste izvedenica, uključujući i FX izvedenice. Za detalje o izračunu upućujemo vas na članak 39. Delegirane uredbe. Ugovorne strane trebale bi što prije odrediti u koju kategoriju spadaju te istu informaciju zatražiti i od ugovornih strana s kojima sklapaju transakcije, a da bi mogli utvrditi hoće li se na njih i od kada primjenjivati obveza razmjene inicijalnog margina.

Obveza razmjene varijacijskog margina

Delegirana uredba u članku 37. predviđa da će se varijacijski margin morati početi razmjenjivati:

  • od 4. veljače 2017. za kategoriju 1 (obje ugovorne strane imaju ili pripadaju grupama od kojih svaka ima OTC izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u ukupnom prosječnom zamišljenom iznosu većem od 3.000 mlrd. eura)
  • od 1. ožujka 2017. za sve ostale ugovorne strane.

Odgoda primjene obveze razmjene varijacijskog margina za određene vrste FX izvedenica

Za FX izvedenice koje su navedene u članku 27. (a) Delegirane uredbe, a to su ugovori o OTC izvedenicama koji se fizički namiruju, a koji uključuju samo razmjenu dviju različitih valuta na određeni budući datum po fiksnoj stopi koja je dogovorena na datum trgovanja iz ugovora koji se primjenjuje na razmjenu („devizni terminski ugovori”), obveza razmjene varijacijskog margina odgađa se do 1. prosinca 2018 ili do početka primjene Delegirane uredbe Komisije o određivanju određenih tehničkih elemenata povezanih s definicijom financijskih instrumenata u pogledu fizički namirenih deviznih terminskih ugovora. Primjenjivat će se datum koji je kasniji od ova dva navedena.

Primjena unutargrupnih izuzeća

Za unutargrupne transakcije moguće je ostvariti primjenu izuzeća od obveze razmjene inicijalnog ili varijacijskog margina, pri čemu će se primjenjivati sličan postupak kao i za primjenu unutargrupnog izuzeća od obveze poravnanja.

Kako podnijeti obavijest ili zahtjev?

Obavijest o namjeri primjene unutargrupnog izuzeća od obveze razmjene kolaterala odnosno zahtjev za odobrenje primjene unutargrupnog izuzeća od obveze razmjene kolaterala može se podnijeti Hanfi:

  • Obrazac za unutargrupna izuzeća od obveze razmjene kolaterala ispunjava se i dostavlja Hanfi elektroničkim putem, zajedno sa skeniranom verzijom skraćene obavijesti iz Odluke Hanfe o sadržaju i formatu obavijesti o namjeri primjene unutargrupnog izuzeća od obveze razmjene kolaterala iz članka 11. stavaka 7. i 9. Uredbe (EU) br. 648/2012 odnosno uz zahtjev za odobrenje namjere primjene unutargupnog izuzeća od obveze razmjene kolaterala iz članka 11. stavaka 6., 8. i 10. Uredbe (EU) br. 648/2012
  • Obavijest/zahtjev mora sadržavati podatke propisane tom Odlukom Hanfe.

Odluka Hanfe o sadržaju i formatu obavijesti o namjeri primjene unutargrupnog izuzeća sadržava uputu o podacima koji trebaju biti dostavljeni, a sadržani su u  Obrascu za unutargrupna izuzeća od obveze poravnanja koji je dostupan je na sljedećoj poveznici (Obrazac – Obavijest o namjeri primjene izuzeća iz članka 4. stavka 2. točke a. Uredbe (EU) br. 648/2012 odnosno zahtjev iz članka 4. stavka 2. točke b. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili obavijest iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EU) 2015/2205).

 

Kada se subjekti nadzora moraju prijaviti za primjenu izuzetka?

Trenutak prijave prema Hanfi ili HNB-u (ako se radi o kreditnim institucijama) ovisi o tome u koju kategoriju iz Delegirane uredbe subjekti nadzora spadaju te u koju kategoriju spada druga ugovorna strana u transakciji.

Način prijave unutargrupnih izuzetaka za kreditne institucije opisan je na web-u HNB-a.

Da bi Hanfa, kao i sami subjekti nadzora, mogla odrediti u kojem će se trenutku na pojedine subjekte nadzora i u kojim transakcijama početi primjenjivati obveza poravnanja, subjekti nadzora bi morali:

  • utvrditi u koju kategoriju ugovornih strana iz članka 36. stavka 1. Delegirane uredbe spadaju te prema tome i planirati podnošenje prijave
  • procijeniti koliko su ili koliko u budućem razdoblju planiraju biti izloženi OTC izvedenicama
  • procijeniti mogućnost korištenja izuzetaka (unutargrupnih i općih, zasnovanih na pragovima izloženosti iz Delegirane uredbe).

Promjene podataka na temelju kojih je dopuštena primjena unutargrupnog izuzeća

Ako se u bilo kojem trenutku nakon što Hanfa dopusti primjenu unutargrupnog izuzeća promijene podaci na temelju kojih je izuzeće dopušteno (primjerice, druga ugovorna strana više ne bude uključena u konsolidaciju), subjekt nadzora koji je tražio primjenu izuzeća dužan je Hanfu obavijestiti o takvoj promjeni, i to pisanim putem na adresu relevantnog sektora Hanfe koji je odobrio primjenu izuzeća.

Izuzeće od obveze izvještavanja o unutargrupnim transakcijama

Od 17. lipnja 2019. svaka unutargrupna transakcija u kojoj je jedna ugovorna strana nefinancijska druga ugovorna strana (ili bi bila kvalificirana kao nefinancijska druga ugovorna strana ako je osnovana u Uniji) izuzeta je od obveze izvješćivanja pod uvjetom da su ispunjene posebne okolnosti (kao što je predviđeno u članku 9. stavku 1. EMIR-a, kako je izmijenjeno EMIR Refitom).

Da bi ugovorne strane koje sklapaju ugovore o izvedenicama imale koristi od ovog izuzeća, trebale bi najprije obavijestiti svoje nadležno tijelo. Za nefinancijske ugovorne strane s poslovnim nastanom u Hrvatskoj izuzeće vrijedi od isteka tromjesečnog razdoblja od datuma obavijesti osim ako Hanfa obavijesti nefinancijsku drugu ugovornu stranu da nisu ispunjeni uvjeti za korištenje izuzeća. To je također podložno procjeni drugog relevantnog nacionalnog nadležnog tijela iz EU-a u slučaju unutargrupnih transakcija između druge ugovorne strane iz Hrvatske i druge ugovorne strane unutar grupe osnovane u drugoj državi članici EU-a.

Budući da se zahtjev o tome što čini unutargrupnu transakciju (s iznimkom da matično društvo grupe ne može biti financijska druga ugovorna strana) podudara s izuzećem za unutargrupne transakcije za obvezu poravnanja, ta se obavijest može podnijeti pomoću obrasca za obavijesti koji se trenutno koristi za izuzeće od obveze poravnanja za unutargrupne transakcije.

Napominjemo da će Hanfa omogućiti nefinancijskim ugovornim stranama da u najkraćem roku dostave svoju obavijest putem posebnog obrasca. Također, potrebno je imati na umu da se primjenjuju zahtjevi koji se odnose na ono što čini unutargrupnu transakciju u kontekstu članka 3. EMIR-a i Odluke Hanfe od 25.7.2019. godine.

Kako predati obavijest?

Druge ugovorne strane bi trebale obavijestiti Hanfu koristeći odgovarajući obrazac, na način kako je opisano u Odluci Hanfe od 25.7.2019. godine.

Ovdje možete preuzeti prezentaciju Implementation of EMIR in the local market, u kojoj su sažete glavne obveze drugih ugovornih strana u skladu s EMIR-om te dani odgovori na često postavljana pitanja.

KOLAČIĆI

Vaša privatnost i osobni podaci bitni su nam.
Upotrebljavamo kolačiće i/ili identifikatore uređaja u svrhe kao što je mjerenje prometa odnosno u analitičke i statističke svrhe. Više o našim Pravilima privatnosti pročitajte ovdje. Postavke o kolačićima možete obrisati. O svemu više pročitajte u Pravilima o korištenju kolačića.
Svoje odabire možete u svakom trenutku promijeniti putem povratka na ovu internetsku stranicu.

Prihvati sve Prihvati samo nužne Prilagodi

Nužni kolačići su nam potrebni kako bi stranica funkcionirala na ispravan način te kako bismo u što većoj mjeri održali sigurnosne standarde pridržavajući se svih važećih propisa.

Ova kategorija kolačića može se nazivati i tzv. kolačićima treće strane. Statistički kolačići pripadaju i skupini funkcionalnih kolačića koji nam omogućuju da se na web servisu sačuvaju informacije koje su prethodno upisane (primjerice korisničko ime ili jezik) te da poboljšaju mogućnost pružanja bolje usluge kroz praćenje analitike odnosno statistike posjeta. Moramo vas obavijestiti da prilikom korištenja ove kategorije kolačića dolazi do prijenosa podataka u treće zemlje.

‹ Povratak Prihvaćam odabrano Odbijam