Zašto odabrati financiranje putem tržišta kapitala?
Povratak
Što je tržište kapitala
Koje su glavne prednosti tržišta kapitala?
Koji su oblici financiranja putem tržišta kapitala?
Zašto odabrati financiranje putem tržišta kapitala?
Zašto odabrati financiranje putem private equityja i venture capitala?
Kada odabrati financiranje putem IPO-a?
Kada odabrati financiranje putem izdavanja obveznice?
Glavna je prednost financiranja na tržištu kapitala mogućnost prikupljanja većih iznosa sredstava na dugi rok (posebno u slučaju izdanja vlasničkih vrijednosnih papira s obzirom na to da kapital nema rok dospijeća), uz dugoročno gledano povoljnije uvjete.
U odnosu na trošak bankovnog kreditiranja, iako su inicijalni troškovi realizacije ovog oblika financiranja (troškovi izdavanja vrijednosnih papira) nešto viši, oni su uglavnom fiksni i administrativni, pa se relativno troškovno opterećenje smanjuje s veličinom investicije koja se na tržištu financira.
Uz financiranje pribavljeno s tržišta kapitala, bilo isključivo bilo kao nadopuna bankovnom financiranju, društvo se može brzo razvijati, preuzimati nove projekte i/ili se geografski širiti uz fleksibilnije i učinkovitije modele financiranja. Ove prednosti također donose mogućnost značajnog povećanja vrijednosti vašeg brenda među klijentima, dobavljačima i drugim dionicima.
Ovakva se vjerodostojnost obično doživljava kao predanost društva većoj dosljednosti, točnosti i sigurnosti. U slučaju vlasničkog kapitala (equity), društvo može biti financirano uz istodobno smanjenje poluge, čime se ublažava negativan utjecaj na financijske pokazatelje i rizik dospijeća povezan s portfeljem u potpunosti sastavljenim od zajmova. Nadalje, financiranje putem tržišta kapitala omogućava uravnoteženje rizika, što će poboljšati rizični profil poslovanja i omogućiti bolje upravljanje gospodarskim ciklusima.
Financiranje putem tržišta kapitala također je dobra opcija iz perspektive okolišnih, društvenih i upravljačkih (ESG) standarda jer potiče usklađivanje politika društva s najboljom tržišnom praksom u tim područjima. Tržišta kapitala mogu se vrlo dobro prilagoditi specifičnim karakteristikama svakog poduzeća te nude veliku fleksibilnost u pogledu cijene i dospijeća, kao i pristup široj bazi ulagatelja. Osim toga, mogu ponuditi financiranje inovacijskih projekata čiji se rizični profil ne uklapa u tipične modele odobravanja bankovnih kredita. Nadalje, zahvaljujući širokom rasponu dostupnih instrumenata financiranja, poduzeća dobivaju više alternativnih mogućnosti financiranja, poduzetnici mogu povećati likvidnost svoje osobne imovine i smanjiti rizik, dok ulagatelji na tržištima kapitala diversificiraju svoje portfelje i financijski rizik. Financiranje putem tržišta kapitala također pokreće pozitivan ciklus između poduzetnika, poduzeća i ulagatelja.
Za društva koja traže financiranje putem tržišta kapitala, proces planiranja i pripreme za pristup tržištu kapitala donosi brojne koristi jer omogućuje upravi društva da dublje analizira strategiju te primi vrijedne povratne informacije od tržišnih sudionika o novim perspektivama, što u konačnici postavlja temelje za bolje donošenje odluka. Te će se povratne informacije dobivati ne samo tijekom procesa, nego i nakon njega, otvarajući kanale komunikacije s dionicima, uključujući ulagatelje, analitičare i medije. Uz to, zahtjevi za izvještavanje i korporativno upravljanje koji proizlaze iz ulaska na tržište potaknut će veću profesionalizaciju, učinkovitost i transparentnost, privlačeći pažnju postojećih i potencijalnih novih ulagatelja. Kao posljedica povećane transparentnosti, imidž i ugled društva, nacionalno i međunarodno, bit će dodatno ojačani, kao i njegova vjerodostojnost kod klijenata, dobavljača, poslovnih partnera i financijskih institucija.
Pristup financiranju putem tržišta kapitala omogućuje društvu prikupljanje sredstava iz široke baze ulagatelja. Osim toga, pristup tržišnom financiranju pozitivno utječe na uvjete pod kojima društvo može dobiti dodatno financiranje, uključujući i bankovno, jer osnažuje položaj društva prema financijskim institucijama, što može rezultirati nižim troškovima zaduživanja zahvaljujući manjoj percepciji rizika. Nadalje, diversifikacija ulagatelja (u slučaju duga) obično smanjuje trošak financiranja zbog relativno niže koncentracije rizika druge ugovorne strane. Prisustvo na tržištima kapitala također društvu donosi veću prepoznatljivost, vjerodostojnost i prestiž jer se takva odluka doživljava kao potvrda predanosti društva većoj dosljednosti, točnosti i sigurnosti, što zauzvrat poboljšava sposobnost društva da poveća tržišni udio, uđe na nova tržišta te privuče i zadrži kvalitetne zaposlenike.
Iako bi odluka o pristupu tržišnom financiranju trebala proizaći iz temeljitog razumijevanja koraka procesa te najbolje prakse u postupanju s ulagateljima, regulatorima, medijima i javnom pažnjom, jedan od prvih koraka trebala bi biti dubinska analiza koristi koje takav proces može donijeti.
Potencijalne koristi od financiranja putem tržišta kapitala su sljedeće:
Omogućuje pristup široj zajednici ulagatelja, što znači pronalazak onih čiji su interesi usklađeni s dugoročnom strategijom i ciljevima društva. Financiranje putem tržišta kapitala pruža alternative i veću fleksibilnost upravi društva, omogućujući joj da provodi dugoročnu strategiju koja će maksimizirati dugoročnu vrijednost.
Bazu ulagatelja obično čine privatni ulagatelji (primjerice investicijski fondovi ili društva za osiguranje), koji često donose dodatna upravljačka znanja te profesionalniji pristup poslovanju.
Proces izlaska na burzu i ulaska na tržište kapitala olakšava međunarodnu ekspanziju poduzeća jer društvu pruža veću prepoznatljivost, vjerodostojnost i prestiž, uz istodobno povećanje vidljivosti među klijentima, dobavljačima te domaćim i stranim ulagateljima.
Omogućuje društvu pristup financiranju ne samo u trenutku inicijalne ponude, već i kasnije putem jednostavnijih sekundarnih ponuda jer društvo koristi iskustvo stečeno u inicijalnoj ponudi i informacije dobivene od trećih strana.
Lakši pristup financiranju na tržištima kapitala nakon izlaska na burzu općenito omogućuje društvu prikupljanje sredstava na učinkovitiji način i uz niže troškove. Nudi i pristup fleksibilnijim financijskim instrumentima, čime društvo dobiva veću slobodu da svoju strategiju financiranja prilagodi specifičnim potrebama poslovanja u svakom trenutku.
Pruža alternativne oblike financiranja kroz različite izvore tržišta kapitala, čime se poboljšava učinkovitost procesa financiranja i izbjegava ovisnost o jednom izvoru (npr. bankarskom sustavu), dok se istodobno povećava otpornost smanjenjem financijskog rizika. Tržišta su manje izložena sistemskom riziku i nisu izravno povezana s bankovnom platnom infrastrukturom, što znači da je u nekim slučajevima tijekom gospodarske krize lakše i povoljnije pribaviti sredstva na tržištima kapitala nego zaduživanjem kod financijskih institucija.
Osim toga, bankovno financiranje često podrazumijeva veća ograničenja za upravljanje nego financiranje putem tržišta kapitala. Bankarski dug često uključuje restriktivne kovenante, koji smanjuju operativnu fleksibilnost (kovenanti su pravno obvezujući uvjeti kojih se dužnik mora pridržavati, bilo trajno bilo pri poduzimanju određene radnje).
Vrijednosni papiri kojima se trguje, bilo rjeđe bilo češće, u svakom trenutku daju naznaku svoje vrijednosti, što se odražava u tržišnoj cijeni. Ta je cijena također rezultat interakcije ponude i potražnje u tom trenutku. Kada su ove cijene poznate, što je uobičajeno u transakcijama koje se provode na uređenim tržištima, postoji veća transparentnost prema trećim stranama u pogledu vrijednosti koju kupci i prodavatelji pridaju vrijednosnim papirima.
Ova transparentnost može potaknuti veću likvidnost tako što motivira veći broj kupaca i prodavatelja, ovisno o njihovoj investicijskoj ili dezinvesticijskoj strategiji, da kupe ili prodaju vrijednosne papire po fer cijeni. Time se povećava vjerojatnost da će svaki ulagatelj brže pronaći raspoloživu drugu ugovornu stranu za kupnju ili prodaju vrijednosnih papira. Ova okolnost, svojstvena tržištima kapitala, također donosi korist poduzetnicima jer im omogućuje smanjenje rizika povezanog s visokom koncentracijom njihove imovine.
Visoka likvidnost i jednostavnost trgovanja čine uvrštene vrijednosne papire pogodnijima za korištenje kao kolateral u drugim financijskim transakcijama (npr. bankovnom financiranju).
Uz to, ova potencijalno veća likvidnost omogućuje i stvaranje programa poticaja za zaposlenike. Kada su ti programi zasnovani na dionicama, uključujući opcijske planove i druge oblike bonusa ili nagrada, njihova likvidnost i jednostavnost trgovanja pomažu u privlačenju i zadržavanju zaposlenika u organizaciji, dok ujedno potiču dugoročnu posvećenost i motivaciju zaposlenika, bez stvaranja neposrednih dodatnih troškova. Primjerice, mnoga uspješna društva uključuju opcijske planove u politiku nagrađivanja, dajući zaposlenicima mogućnost kupnje dionica društva (uz popust) kako bi se potaknula njihova posvećenost srednjoročnim i dugoročnim poslovnim rezultatima.
Zahtjevi transparentnosti, izvještavanja i korporativnog upravljanja na javnim tržištima kapitala potiču veću i kontinuiranu profesionalizaciju unutar poduzeća, uključujući bolje interne procese kontrolinga i izvještavanja.
Otvorena komunikacija s ulagateljima, analitičarima i medijima pruža priliku za dobivanje vrijednih povratnih informacija koje mogu pomoći upravljačkom timu u određivanju najboljeg načina upravljanja društvom i smjera kojim treba ići.
Vrijednost društava koja se financiraju putem tržišta kapitala obično je lakše utvrditi, što predstavlja prednost za većinu njihovih poslovnih partnera (npr. klijente, dobavljače, ulagatelje). Ova se okolnost može povezati i s činjenicom da je oportunitetni trošak analize i ulaganja u društvo koje nije prošlo proces financiranja putem tržišta kapitala (jer se oslanjalo isključivo na bankovno financiranje) relativno veći. U usporedivim situacijama tržišna bi vrijednost poduzeća financiranog na tržištima kapitala stoga bila viša.
Ovakvim očekivanjima pridonose i potencijalno viša likvidnost te dostupnost informacija, što zajedno snižava percipirani rizik. U pravilu, ulagatelji zahtijevaju dodatni prinos pri ulaganju u poduzeća koja nisu podložna obvezama objave informacija kako bi se nadoknadio veći rizik povezan s nedostatkom dostupnih informacija.
Ekonomski akteri znaju da proces izdavanja financijskih instrumenata zahtijeva visoku razinu organiziranosti i internih kontrola u društvu. Ovo općepoznato razumijevanje dodatno povećava vidljivost i prestiž društva, kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu, povećavajući njegovu vjerodostojnost među klijentima, dobavljačima, poslovnim partnerima, zaposlenicima i financijskim institucijama. Izlazak na burzu dodatno pojačava taj učinak jer na taj način društvo dobiva i veću medijsku prisutnost.
