Kada odabrati financiranje putem izdavanja obveznice?

Izbor vrste vrijednosnih papira kojima će se izvesti financiranje ovisi o društvu, preferencijama rizika, viziji i misiji društva koje prikuplja kapital.

Financiranje putem obveznica, odnosno zaduživanjem kod ulagatelja društvo će odabrati kada ne želi promijeniti strukturu vlasništva, s obzirom na to da dionice daju pravo glasa, odnosno upravljanja kapitalom društva. Dodatne su razlike i u isplati dividende, odnosno podjeli dobiti, pravu vlasništva, odnosno upravljanja u društvu, poreznom tretmanu isplaćenih kamata, odnosno dividendi.

Izdavatelj koji izdaje obveznice obvezuje se na isplatu kamate, a izdavatelj dionica može i ne mora isplatiti dividendu dioničarima, ovisno o rezultatu društva i isplativosti. Osim toga, kapital prikupljen izdavanjem dioničar više ne može povući nazad, odnosno tražiti od izdavatelja iskup i povrat novca, nego jedino preko burze prodati dionice. Obveznice imaju rok dospijeća, a kad taj rok dospijeća istekne, izdavatelj je dužan imatelju obveznice vratiti njegova uložena sredstva.

Obveznica je dužnički (nevlasnički) vrijednosni papir pri kojem ulagatelji u obveznice posuđuju novčana sredstva izdavatelju na određeno razdoblje. U zamjenu za novčana sredstva izdavatelj obveznica ulagateljima plaća kamatu (kupon) u unaprijed određenim vremenskim intervalima (obično jednom godišnje ili polugodišnje) i vraća glavnicu na datum dospijeća, okončavajući zajam.

Nominalni iznos obveznice iznos je koji se vraća vlasniku obveznice po dospijeću, dok se tržišna vrijednost definira na primarnom i sekundarnom tržištu te na nju utječu tržišni čimbenici (odnos ponude i potražnje, kretanje tržišnih i referentnih kamatnih stopa, makroekonomsko okružje ili poslovanje kompanije). Cijena obveznice izražava se u postotku u odnosu na njezinu nominalnu vrijednost.

Kamata na obveznice, koju će ulagatelj primiti na uloženi iznos, naziva se kupon. On predstavlja postotak povrata koji će ulagatelj u obveznice periodično ostvarivati do datuma dospijeća obveznice, odnosno kamatu koja se obično isplaćuje godišnje ili polugodišnje. Vrijednost kupona definirana je uvjetima izdanja i u pravilu se računa kao godišnja kamatna stopa obveznica na nedospjelu glavnicu podijeljena s učestalošću isplate kamate iz obveznica na godišnjoj razini. Kupon se također naziva kuponska stopa ili nominalna kamatna stopa.

Dospijeće obveznice, koje je unaprijed definirano uvjetima izdanja i navedeno u Prospektu, predstavlja datum kad se glavnica ili nominalni iznos obveznica isplaćuje ulagateljima i kad prestaje obveza izdavatelja vezana za obveznice. Dospijeće glavnice može biti jednokratno o dospijeću ili u više isplata unaprijed definiranom dinamikom. Dospijeće obveznica jedno je od važnijih elemenata na koje ulagatelj mora obratiti pozornost pri donošenju svoje investicijske odluke.

Standardni proces izdavanja obveznica zahtijeva kvalitetnu i pravovremenu pripremu. Razina zahtjevnosti i planiranja potrebna za izdavanje obveznica ovisi o:

• stupnju razvoja društva
• obilježjima same transakcije, uključujući format ponude koja prethodi uvrštenju na tržište (Ponuda)
• tržištu na kojem će obveznice biti uvrštene te
• vrsti prezentacijskog dokumenta koji je potrebno pripremiti i objaviti ulagateljima, kao i svim dodatnim dokumentima koje društvo želi objaviti.

Uvjeti veličine i strukture ponude izdanja obveznica isti su kao i kod izdanja dionica te su navedeni u prethodnom poglavlju.

Prednosti izdanja korporativne obveznice su sljedeće: zadržavanje vlasništva i kontrole nad društvom, uprava društva ostaje operativno neovisna, fiksna ili predvidiva kamatna stopa, fleksibilniji uvjeti nego kod bankarskih kredita, porezna učinkovitost te rast kredibiliteta poduzeća.