Mnogi svjetovi: dugoročna ulaganja i štednja za mirovinu

U našem društvu postoje navike u vezi sa štednjom i ulaganjima. Ako su ukorijenjene, ne mora značiti da su dobre. Ne zaboravite: o svemu treba odlučivati uz pomoć IRENA principa kojeg ste naučili iz prvog animiranog filma Irena - informiraj se, razmisli, educiraj se, ne žuri i analiziraj.

Naslijeđe ne mora biti dobro: uloga inflacije

Vaši roditelji, djedovi i bake pamte vremena kada nije bilo dionica, fondova, banke nisu isplaćivale štednju, a cijene su rasle svakoga dana. Devize i nekretnine bile su jedino "čvrsto" ulaganje. Čuvanju vrijednosti na druge načine prijetila je inflacija.

Što je inflacija i kako ona utječe na realnu vrijednost štednje?

Zamislite da ušteđeni iznos položite na račun u banci uz kamatu od 5%, a sve što želite kupiti za godinu dana košta 10% više. Koliko stvarno vrijedi vaša štednja? Lako je ugrubo izračunati: -5% (=5%-10%) - vaša štednja realno vrijedi 5% manje zbog inflacije koja je veća od kamatne stope. Zato, oprez: uvijek razmišljajte u terminima realne vrijednosti. Ona pokazuje koliko ćete stvarno moći kupiti novcem koji će vam stajati na raspolaganju.

Uz tradicionalni oblik ulaganja - nekretnine - vezana su dva problema. Prvo, habaju se. Povremeno treba bojati zidove i drveninu. Nešto od drvenine će trebati zamijeniti. Trebat će mijenjati i cijevi, druge instalacije, podove, krov, obnoviti fasadu.

Ekonomisti koriste pojam amortizacija koji opisuje očekivane troškove održavanja imovine. Grubo se računa da se kroz približno pedeset godina treba uložiti još jedna kupovna vrijednost nekretnine kako bi se sačuvala realna vrijednost. To je 2% prosječnog troška habanja imovine na godinu.

Sve je dobro dok tržišne cijene nekretnina rastu. Onda ima šanse da rast tržišne vrijednosti nekretnine pokrije trošak amortizacije. Ali, tu je i problem: cijene uvijek ne rastu. Zbog toga su nekretnine rizične.

Slika pokazuje kako su se kretale cijene nekretnina u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina: cijene nekretnina mogu i pasti. Sada ponovo rastu.

Izvor: Hrvatska narodna banka

Osobna imovina je portfelj koji se sastoji od dijelova koji se razlikuju prema odnosu povrata i rizika

Općenito, osobnu imovinu treba shvatiti kao cjelinu, kao portfelj. Svaki dio portfelja služi zadovoljenju neke potrebe. A različiti dijelovi portfelja imaju različite karakteristike - različite očekivane povrate i rizike.

Na sljedećoj slici vidimo financijsku imovinu s malim rizikom i niskim očekivanim povratom (npr. kamatnom stopom ako je riječ o štednji u banci) koja ne raste samo zbog kamate nego i zbog redovite uplate 300 kuna ušteđevine svakog mjeseca. Kretanje te imovine ilustrirano je glađom linijom nalik liniji na slici u tekstu uz film Irena (prisjetite se logike dugoročnog rasta vrijednosti). Uz tu liniju prikazana je druga vrsta financijske imovine s većim rizikom i većim očekivanim povratom. Recimo da se radi o dobro odabranom portfelju dionica. Uočite da se veći rizik očituje u većim kolebanjima vrijednosti, ali na kraju je i ostvarena vrijednost veća (za to nema jamstva, naravno).

Vremenski horizont štednje

Kako ćete se odnositi prema odnosu rizika i očekivanog povrata pri slaganju vaše strategije, odnosno vašeg osobnog portfelja?

Jedna od najvažnijih stvari koje ćete uzeti u obzir je vremenski horizont. Odgovorni ljudi rano počinju štedjeti primjerice za mirovinu. Uz tako dug vremenski horizont štednje, povremene oscilacije linije štednje u dionicama ispod linije štednje u banci neće odveć zabrinuti.

S druge strane, nitko vam ne može jamčiti da će rizičnija ulaganja dugoročno doista donijeti veći povrat. Na primjer, vrijednost zlata se jako koleba. Nediverzificirano ulaganje u zlato nema mnogo smisla, rizik je prevelik.

Ili se morate školovati kao financijski profesionalac kako biste dobar rezultat pokušali ostvariti sami (a i tada nema jamstva za uspjeh premda je veća vjerojatnost), ili morate angažirati financijskog profesionalca. Osim bankara, financijski profesionalci su savjetnici i upravitelji fondova kojima možete povjeriti svoju imovinu (štedjeti kod njih ili uz njihovu pomoć). U svakom slučaju nema jamstva za uspjeh, niti kad su profesionalci u pitanju.

Mirovinska štednja i tri stupa mirovinskog osiguranja

Kada je riječ o vrlo dugoročnoj štednji, na primjer o štednji za mirovinu, vlada strogo propisuje, ali i potiče takve oblike štednje.

Prije svega treba imati na umu da svaki dio osobnog imovinskog portfelja može služiti štednji za mirovinu. Neki ljudi za mirovinu štede tako što ulažu u nekretninu ili nekretnine. Nadaju se da će ih u starijim danima dobro prodati ili povoljno iznajmiti. Drugi pak štede u banci ili u životnom osiguranju. Aktivni poduzetnici i investitori štede ulažući u poslove, dionice i druge vrijednosne papire. Neki ljudi ulažu u investicijske fondove, a neki u plemenite metale, umjetnine i druge oblike imovine.

Ipak, postoje dvije vrste štednje koje se smatra mirovinskom štednjom u užem smislu riječi. To su obvezni mirovinski fondovi koje se naziva i drugi mirovinski stup te dobrovoljni mirovinski fondovi koje se naziva treći mirovinski stup.

Govori se o drugom i trećem mirovinskom stupu jer prvi stup mirovinskog osiguranja osigurava Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz javnog novca. Svi ljudi koji rade, iz svojih zarada uplaćuju mirovinski doprinos koji se koristi za financiranje mirovina iz prvog stupa. Ako su nečiji djed ili baka u mirovini, njihove se mirovine svakoga mjeseca isplaćuju iz doprinosa u prvi mirovinski stup što ih uplaćujete vi ili vaši roditelji ako radite.

I vaša će se mirovina iz prvog stupa jednoga dana isplaćivati iz doprinosa koje će buduće generacije radnika plaćati iz bruto plaće. Međutim ne možete znati hoćete li na taj način osigurati pristojnu mirovinu. Ekonomski razvoj, demografski trendovi i promjene političkih stavova stvaraju neizvjesnost u dugom roku. Zbog toga treba dodatno štedjeti za mirovinu. Za sebe se u konačnici moramo pobrinuti sami. Tome služe i drugi i treći stup.

Dio mirovinske štednje - drugi stup - propisan je zakonom. 5% ukupne ili bruto plaće radnika svakoga se mjeseca uplaćuje na osobni račun kod obveznog mirovinskog fonda. Obveznim mirovinskim fondovima upravljaju profesionalci koji slažu portfelj i nastoje mu uvećati vrijednost. No, neki ljudi misle da im zbir mirovine iz prvog i drugog stupa neće biti dovoljan da u starijoj dobi postignu željeni životni standard.  Stoga dodatno štede u dobrovoljnom mirovinskom fondu. Država potiče tu vrstu štednje.